Dušan Borković, čovek koji je ostvario najveći uspeh u istoriji srpskog automobilizma, zauzeo drugo mesto na trci Svetskog šampionata turing automobila (WTCC) živi u neizvesnosti da li će obezbediti budžet za sledeću sezonu, dok se naše „perjanice“ uopšte ne stresiraju, iako duguju desetine miliona evra jer znaju da je uvek tu neko da „pritekne“ u pomoć

Hoće li Duci neko da pritekne u pomoć?

> 12:47

Za razliku od vaterpolista, Novaka, pa sada i košarkaša, Dušan Borković nije čak ni osetio, onu „dežurnu“ ruku svakojakih samoreklamera i grebatora o tuđu slavu, koja samo tapše po ramenu. Valjda zato što ovdašnji svet, koji se „za sve pita“ pojma nema šta znači završiti kao drugi na nekoj trci bilo koje svetske serije u automobilizmu.

Kada je popularni Duca prošao drugi kroz cilj na legendarnoj stazi Suzuka u Japanu, on je pobedio četvorostrukog uzastopnog svetskog šampiona WTCC Ivana Milera, pobedio je novog šampiona i ubedljivo najboljeg vozača ove godine Hoze Mariju Lopeza, ali i legendarnog reli šampiona Francuza Sebastijana Loeba. Popeo se na pobedničko postolje i milionski auditorijum širom sveta mogao je da vidi zastavu Srbije.

Dok su mu se Japanci i mnogi, podvlačimo to „mnogi“ ljubitelji auto trka širom sveta divili (da se doda da trke WTCC prenosi i globalni sportski televizijski gigant Eurosport), u Srbiji Duca je od medija dobio dužnu pažnju – čitav jedan dan. Nijedan zvaničnik mu nije čestitao na ogromnom uspehu, uspehu za koji mnoge zemlje žive, jer biti na pobedničkom postolju neke trke svetske serije u „nadmetanjima na četiri točka“ ne može svako.

Holanđani, Šveđani, Indijci, Mađari i još mnogi drugi ne žale para, tačnije njihove kompanije, da obezbede mesto, da li u Formuli 1, da li u nekoj drugoj seriji talentovanom takmičaru iz svoje zemlje, dok Borković grozničavo traži sponzore za sledeću godinu. Mnogi će se zapitati zašto bi mu se davale pare, kada je država u krizi? Šta mi imamo od toga?

Imamo i te kako mnogo! Treba samo navesti primer iz okruženja. Zagrebački hokejaški klub Medvešćak, uz veliku podršku grada i države, već drugu godinu igra drugu najjaču ligu na svetu KHL i u ledenim dvoranama širom Rusije, Finske, Češke, Slovačke, mogu se, između ostalih, videti i reklame „Podravke“, ali i drugih hrvatskih firmi. Zamislite samo da Borković sa svojim Ševroletom bude pokretna reklama za nekoliko srpskih firmi u Mađarskoj, Nemačkoj, Rusiji, Japanu, Kini, u kojoj je pored Novaka Đokovića i čuvenog Valtera Bate Živojinovića, najpopularniji Srbin. To bi bila ogromna korist za našu privredu, kojoj je potrebna baš u ovo vreme krize, svaka moguća promocija.

Na kraju, zašto se uvek pitamo trebaju li novci za Borkovića, plivače, atletičare i druge „neatraktivne“ sportove i sportiste, a nikada se ne zapitamo koliko će se još naših para potrošiti u „spasavanje“ fudbalskih i košarkaških klubova Crvene zvezde i Partizana? Da li su toliko bolji od Borkovića? Da li oni svake sezone završavaju drugi u nekom međunarodnom takmičenju? Mislim da svi vrlo dobro znamo odgovor.

 

Piše Vladimir Vesić