Neverovatna je sposobnost ljudi koji se za nešto pitaju u ovoj državi, u svim oblastima, da moraju obavezno da se nađu između čekića i nakovnja. Da li je u pitanju „Ukrajinska kriza“ ili spor FIBA-ULEB. Naravno, po pravilu mi najgore prolazimo u sukobima „velikih“

Titov sindrom ili Srbi su dežurne ovce za šišanje

> 15:21

Tačno 15 godina od prvog sukoba evropskog ogranka Međunarodne federacije košarkaških asocijacija (FIBA) i Unije košarkaških liga Evrope (ULEB) oko toga ko će imati jurisdikciju nad elitnim klupskim takmičenjem Starog kontinenta – Evroligom, u kom je kao pobednik izašao ULEB, sada se opet otvara front između dve suprotstavljene organizacije. Povod je želja FIBA da uvede kvalifikacije za evropska i svetska prvenstva po fudbalskom sistemu, što nikako ne odgovara ULEB-u, a u stvari pravi razlog je želja da se preuzme vođstvo nad Evroligom.

Kao prvi front FIBA je izabrala, po mnogima najslabiju tačku ULEB – ABA ligu. Već su krenuli pritisci, time što je FIBA povukla priznanje regionalnog takmičenja, dato 2009. Time je bačena rukavica u lice organima ULEB, ali je i ustalasana košarkaška scena u regionu „Zapadnog Balkana“.

Sukob između FIBA i ULEB prvo se osetio na prostoru bivše Jugoslavije. Čini se da se spremaju ozbiljni sukobi između klubova i saveza. Slovenački savez je rekao da daje podršku FIBA, kako bi jačao domaću ligu, ali nije a priori odbacio ABA ligu, dok je najveći tamošnji klub Olimpija zdušno dala podršku regionalnom takmičenju. Mudri Hrvati i dalje ne istrčavaju. Njihov savez, ali i Cibona i Zadar rekli su da su zainteresovani za jačanje domaće lige, ali nikako na uštrb ABA lige.

Dakle vidimo da u komšiluku i dalje drže otvorenim sve opcije i savez i klubovi ne dolaze još u koliziju, bar ne javno. A šta se dešava u Srbiji? KSS je „slavodobitno“ potvrdio kako FIBA više ne priznaje ABA ligu, a bivši potpredsednik Saveza Dejan Bodiroga već je spremio šampanjac, pošto očekuje da se sve vrati na stanje pre 2000. Sa druge strane rukovodstvo Super lige, koje čine predstavnici pet klubova, Crvena zvezda Telekom, Partizan, Mega Leks, Metalac, FMP, kao i predsednik zajednice prvoligaša, kontroverzni Darko Jovičić, jednoglasno je dalo podršku ABA ligi.

Kao što vidimo, odmah je izbila kolizija između Saveza i klubova u prvi plan. Kakvu ovo poruku šalje zaraćenim stranama FIBA i ULEB? Jednostavnu, da mogu da igraju na kartu nejedinstva i nametnu svoje uslove. FIBA se već sprema da ucenjuje reprezentaciju da neće učestvovati na velikim takmičenjima, a i sudije da neće moći da sudi u njihovim takmičenjima.

Da se pitaju Bodiroga, pa i donekle predsednik KSS Dragan Đilas, koji ipak u maniru nekadašnjeg političara, daje blage simpatije FIBA, ali ne blanko, Srbija bi se opredelila za FIBA. Naizgled deluje da če evropski ogranak svetske federacije odneti pobedu, ali samo naizgled. Stoji da 15 godina od velikog sukoba ULEB Evroliga ne nudi ni približno atraktivne uslove učesnicima kao na primer Liga šampiona u fudbalu, ali to ne znači da je dovoljno neatraktivna da bi joj elitni klubovi okrenuli leđa.

Nezvanično se spominje da je glavni igrač u ovom sukobu francuski „Kanal +“. Ukoliko FIBA uspe da ga privoli, ima velike šanse i kod ostalih klubova. Ali ako se samo prisetimo zbog čega su veliki klubovi, bez kojih nema vrhunske košarke na Starom kontinentu okrenuli leđa FIBA, a to je želja da se oni pitaju oko organizacije elitnog takmičenja, onda je jasno da će teško naći zajednički jezik sa FIBA, a to je poen za ULEB. A „Kanal +“ će sigurno ići za klubovima, jer oni donose gledanost.

Drugi poen za ULEB u ovoj priči je promena formata kvalifikacija za velika takmičenja, koja FIBA pokušava da izgura. Čelnicima međunarodne federacije posebno ne ide na ruku što je postignut dogovor sa NBA da tamošnji klubovi nisu obavezni da puštaju igrače u te kvalifikacije, pa zašto bi onda i elitni evropski? A bez igrača iz tih klubovi 90 odsto reprezentacija nema timove, tako da čitav taj koncept pada u vodu.

Ono što pristalice FIBA navode kao argument u ovoj borbi je, da može da uceni saveze neučestvovanjem na evropskim i svetskim prvenstvima, ali je pitanje da li je to argument ili prazna pretnja? Najbolji klubovi bi jedva dočekali da ne moraju da puštaju igrače da igraju preko leta na velikim takmičenjima, a onda se stvarno postavlja pitanje kakva bi to takmičenja bila bez Španije, Grčke, Italije, Turske, Rusije, Francuske, Litvanije ili Nemačke.

A šta je interes srpske košarke, što je u suštini i najvažnije za nas? U poslednje dve godine otvoren je put da dva naša kluba igraju Evroligu i to kroz ABA ligu. Ukoliko se vrate sistem da domaće lige daju prohodnost, imaćemo samo jednog predstavnika. To je važna stvar i za reprezentaciju jer kandidati iz dva kluba će igrati elitno takmičenje, čime će više igrača imati jake utakmice, a samim tim i postati bolji. Druga stvar je da su protivnici u ABA ligi daleko ozbiljniji za naše elitne klubove nego oni u domaćoj, što sa sobom donosi i bolje utakmice, više sponzora, a i veću šansu da igrači brže sazrevaju.

Očigledno je da FIBA i nema baš toliko jaka oružja u ovoj bici, tako da bi Dragan Đilas i vrhuška KSS trebalo da podignu „ručnu“ i sednu da ozbiljno razgovaraju sa klubovima i ne izjašnjavaju se do daljneg, a neka Dejan Bodiroga vodi svoju bitku i govori šta hoće, kao i njegov nekadašnji saigrač Aleksandar Đorđević, inače selektor Orlova. Oni su legende, pa šta god da kažu biće im oprošteno, ali onima koji odlučuju o našoj košarci neće.

Piše: Tanja Mijić