Kvalifikaciona utakmica Crne Gore i Švedske izazvala je mnogo veću euforiju kad je obelodanjen podatak da se prva zvezda skandidavske selekcije Zlatan Ibrahimović oporavio i da će zaigrati na stadionu “Pod Goricom”. Prilično loše su naše komšije počele ove kvalifikacije i nenadano se nisu vratile sa plenom kući, kako iz Austrije, tako ni iz Lihtenštajna, čime su samo otežale sebi put ka Francuskoj.

Orlovi, ugledajte se na sokolove …

> 14:05

Bilo kako bilo, borba nije gotova dok to stvarno i ne bude i nikom i ne pada na pamet da se predaje, diže ruke od započetkog posla i vadi se na kojekakve probleme.

Dakle, vest da Ibrahimović dolazi da odmeri snage sa najkvalitetnijim fudbalerima, što malena država od nešto više od pola miliona stanovnika ima da ponudi, prihvaćena je sa oduševljenjem. Nije se moglo čuti da će Ibra da ih “razmontira”, da bi bilo lakše da on ne dolazi i slično.

Hrabro, kako bi trebalo da odreaguje svaka reprezentacija, radovali su se lepoj fudbalskoj predstavi.

Početak meča u Podgorici otkrio je većinu nedostataka koje izabranici Branka Brnovića imaju, ali jedino od čega ih je podilazila jeza, bila je prohladna noć u glavnom gradu. Potpuno hladnokrvni, sa stavom superiornijeg rivala, hrabri sokolovi (kako sami sebe vole da nazivaju) pokušavali su da pariraju realno jačim Šveđanima. Tek što su se rastrčali po terenu, Ibrahimović je rešio da pokaže da nije toliki put prelazio uzalud i ranim golom nagovestio da bi Crnogorcima mogao da postavi nepremostivu prepreku ka Evropskom prvenstvu.

I možda bi stvarno i bilo tako, da domaćin nije upotrebio svoje najjače oružje u borbi sa zvučnijim i jačim od sebe - srce. Na stranu kvalitet, na stranu tehnika i taktika, na stranu finansijski i kojekakvi drugi problemi. Ti momci igraju srcem i makar izgubili sa po tri gola razlike svaki meč, niko im ne sme reći da se nisu istinski borili.

Kažu da sreću treba zaslužiti, a time što su odvažno odolevali jačem od sebe do 80. minuta, zaslužili su i da iz penala izjednače rezultat, ostavljajući sebi nadu da će u leto 2016. godine trčati terenima u Parizu, Lionu, Bordou …

I nemojte da se zavaravamo da kod njih cvetaju ruže, da i oni nemaju probleme u rangu sa Advokatom, Karadžićem i još mnogo drugačijih alibija koje bi mogli da upotrebe u slučaju poraza. Znate, njima zapravo alibi ne bi ni trebao. Bilo bi

“Imao Ibra veče, ionako je jedan od najboljih igrača planete, “opeglao” nas 6:0 i da smo zdravo, idemo dalje…”

Ionako osim Stevana Jovetića crnogorska reprezentacija nema igrača zvučnog imena, nekog opasnog premijerligaškog majstora, hvaljenog od strane Murinja i ostalih stručnjaka.

Iz svega toga mogli po ponešto da nauče Ivanović, Kolarov, Matić i ostale zvezde, za koje se stiče utisak da im nacionalni dres dođe kao izduvni ventil.

Reprezentativno okupljanje dobra prilika da posete Beograd, prijatelje, možda uživaju I u noćnom životu, a na terenu da ne pruže ni delić onog što pružaju u klubovima gde rade za platu.

I moguće je da Tole ne radi dobro posao, moguće je da Advokat nije uradio ni delić onog što smo do njega slepo očekivali. Jednog smo se rešili, drugog ćemo se pre ili kasnije takođe rešiti, ali od ovih igrača bolje nemamo. Kako stvari stoje, pre će da presuši izvor alibija za neuspehe, nego što će ovi momci shvatiti koliko se od njih očekuje i u skladu sa tim počnu da se ponašaju… Što pre shvatimo to, manje ćemo se čuditi što u utakmici sa Danskom prolazimo slično kao Gibraltar sa Nemačkom …

Autor: Ona radi u rudniku