ALJOŠA SPREMO ZA NAŠ PORTAL: Istrčao sam, hvala svima, budite humani!

> 22:51

Aljoša Spremo, tridesettrogodišnjak iz Beograda, pre dve godine lečio se u bolnici na Zvezdari, gde je, zbog Kronove bolesti, za mesec i po dana izgubio 20 kilograma. A sada uz veliku spremnost, snagu, izdržljivost, upornost i čeličnu volju istrčao je više od 42 kilometra na beogradskom maratonu za 3 sata i 55 minuta.

Ekipa naše redakcije u razgovoru sa Aljošom vam otkriva neke detalje!

  1. Čestitke na uspehu! Verovatno je tvoj podvig iznenađenje za mnoge, a kakvi su tvoji prvi utisci posle duga 42 kilometra?

“Hvala puno na čestitkama, uspešno sam završio maraton i prezadovoljan sam celom trkom i samim iskustvom koje nosim posle jednog ovakvog događaja. Sve je bilo odlično organizovano, Beograđani su podržali sve učesnike polumaratona i maratona i slobodno mogu da kažem je ovo bio jedan od praznika za naš grad. Mene je lično bodrilo jako puno mojih prijatelja i porodica što mi mnogo znači”, započeo je razgovor sa nama vidno zadovoljan Aljoša!

  1. Kako su izgledale tvoje pripreme za maraton, koliko su trajale i da li je bilo teško?

“One su trajale nepunih šest meseci, bile su dosta teške i zahtevne. Zima je bila surova pa je bilo malo teže zbog toga, ali nagrada koja je usledila nakon prolaska kroz cilj je takva da sam sada siguran da je sve vredelo. Moram ovim putem da se zahvalim BRC-u (Belgrade running club), a posebno mom treneru Milošu Milisavljeviću Spartaku koji mi je pomogao u ovom poduhvatu i podržavao me tokom celih priprema i uvek bio na raspolaganju za sva pitanja i nedoumice.”

  1. Da li si u nekim trenucima razmišljao o odustajanju sa trke?

“Iako je bio lep dan, bilo je malo toplije nego sto sam očekivao. Bilo mi je teško u par navrata, naročito na Tošinom Bunaru gde nam je svima smetao vetar, ali nakon toga je usledila podrška ljudi iz mog kraja, iz blokova i ni u jednom trenutku odustajanje nije bila opcija”, sa velikim žarom u očima on nastavlja priču.

 

  1. Da li je bilo straha u nekom momentu ili te je uspešna trka samo motivisala za dalje?

“Strah nije postojao! Možda mala zabrinutost jer nikada nisam istrčao maraton, a bio sam prilično siguran da ću uspeti u tome jer sam sproveo dobre pripreme i bio sam maksimalno pozitivan tako da je sve ispalo super i tako se i završilo.”

Pored podizanja svesti o Kronovoj bolesti i ulceroznom kolitisu, rešio si ne samo da trčiš, već da ta trka bude istovremeno humanitarna akcija “prodaje kilometara”, za prikupljanje finansijskih sredstava za pomoć obolelima na Odeljenju gastroenterologije na Zvezdari.

  1. Koliko mislis da si zainteresovao i prodrmao javnost o tome?

Tako je, humanitarna akcija je još uvek u toku i svi zainteresovani i dalje mogu uplatiti novac na račun bolnice 840-634667-43 sa pozivom na broj 2266. Moram priznati da mi se javilo dosta ljudi kojima ova akcija znači i koji boluju od ove bolesti od koje bolujem i ja. Nadam se da će se više pacijenata javiti udruženju UKUKS i gospodinu Liljanu Đakovicu za bilo kakvu vrstu saveta i pomoći, kao i da će se više pacijenata pojavljivati na našim akcijama i predavanjima gde će imati mogućnost da razgovaraju sa eminentnim doktorima koji im mogu u neformalnom razgovoru pomoći oko svih pitanja i informacija.”

  1. Da li si zadovoljan svotom novca koju si uspeo da prikupiš?

“Ona mi još uvek nije poznata, to će biti javno objavljeno po završetku akcije koja će svakako trajati još nekoliko dana. Nadam se da su se ljudi odazvali i da će biti novca koji će bolnici poslužiti da unapredi svoje mogućnosti da svim trenutnim i budućim pacijentima pruži najbolju moguću negu.”

  1. Koliku podršku imaš od strane javnosti, medija, države, i da li i koja udruženja već podržavaju tvoju životnu priču?

Što se tiče podrške medija, ona je stvarno bila van svih mojih očekivanja u pozitivnom smislu. Svi su se maksimalno odazvali i ovim putem želim svima da se zahvalim još jednom. Država i ostala udruženja možda nisu imala vremena jer naša akcija traje u poslednjih 15 dana, ali nikome ne zameram i ovim putem apelujem da svi težimo ka tome da pomognemo jedni drugima jer je to jedini način da opstanemo, kako na nekom užem planu, tako i kao grad, država i narod uopste!”

  1. Ko je tvoja najveća podrška?

“Moja najveća podrška su moja supruga Milena, moji roditelji i moj brat uz moje kumove i celo društvo koje me takođe maksimalno podržava i svima još jednom veliko HVALA”, nastavlja uz osmeh koji ne silazi sa lica.

  1. Kakav period ti predstoji, kakvi su tvoji dalji planovi?

“Iskreno, sada mi sledi period u kome ću malo odmarati i onda počinjem da trčim i treniram za neke nove izazove! Prevashodno nastavljam da se bavim fizičkom aktivnošću jer mislim da je to put u bolji kvalitet života kako za bolesne ljude, tako i za one zdrave.”

  1. Koja je tvoja poruka/savet za sve ljude?

Pokušajte da se fizički što više aktivirate jer je to put u zdravlje, ostavite telefone, tablete i kompjutere i idite u prirodu, trčite, šetajte, trenirajte i ono najvažnije, uživajte u tome! Kreće prelep deo godine koji vas prosto poziva da izađete napolje pa je možda pravi trenutak da se aktivirate i živite zdravije i kvalitetnije”, završava Aljoša porukom koju svi treba da razumemo!